Kuća koje više nema

Ovih dana u Brčkom nestaje jedna kuća, a sa njom i parče istorije našeg grada. Porodica Uzunović dugo vremena bila je jedna od najcjenjenijih trgovačkih porodica na ovim prostorima, a kuća koje više nema simbol je nekih davno prošlih vremena.

Postoji jedna priča o Uzunovićima koja je vjerovatno neistinita, ali je ipak vrijedi ispričati jer baca svjetlo na Uzunoviće i na to kakvi su trgovci bili, ili bar kakvim ih je narod zapamtio. A posle toliko vremena, te dvije stvari su gotovo iste.

Priča kaže da je Uzunović sklapao važan posao izvoza suve šljive. Dogovor je već bio praktično zaključen, pa je ostalo samo da kupac pogleda robu, da se lično uvjeri u kvalitet više puta nagrađivane brčanske šljive.

Prilikom obilaska postrojenja za preradu, Uzunović je pred gostima otvorio jedan od sanduka već osušene šljive spremne za izvoz, i na vrhu ugledao miša. Negdje u procesu obrade miš se uvukao u šljive i osušio se zajedno sa njima.

Vješt trgovac kakav je bio, kaže priča, on je na brzinu ugrabio miša i prije nego što su gosti i shvatili šta se dešava, progutao ga u komadu.

Kada su kupci zbunjeni upitali šta se desilo, Uzunović je bez oklijevanja rekao “Suva kruška, promakla nam je negdje u procesu i pomiješala se sa šljivama.” Trgovac će sve uraditi da proda robu.

Savo Uzunović

Priča nam ne kaže o kom se Uzunoviću radi, ali se da pretpostaviti da bi takav dogovor mogao sklopiti Savo Uzunović, čuveni brčanski trgovac, dio one zlatne generacije koja je proizvode iz našeg grada izvozila širom Evrope.

Savo Uzunović je Trgovačku školu završio u Brčkom i prvo zaposlenje mu je bilo u brčanskoj filijali bečke firme “Našic”. Zajedno sa svojim bratom, Mihajlom Mikom Uzunovićem, Savo je osnovao Trgovačko preduzeće na veliko za promet i izvoz poljoprivrednih proizvoda. Trgovali su širom Bosne i Srbije, a filijala ovog preduzeća u Zvorniku uspješno je radila sve do 1941. godine.

Braća Uzunović nisu se zadržala samo na domaćem tržištu. Svježe voće, suve šljive, pekmez i rakiju izvozili su na tržište Austrije, Njemačke i Čehoslovačke.

Sirovine su nabavljali i u Srbiji, a prevozili ih prvo Drinom i Savom, a onda i drumskim prevozom. Po sezoni, Uzunovići su dnevno tovarili i do 60 tona svježe šljive i izvozili je na tržišta Centralne Evrope. Otkupljivano je je, prerađeno i prevezeno i do 1.500 tona roba, od čega je značajan dio sušen i pakovan u sanduke od 6 ili 12 kilograma.

1920. godine Savo je oženio Aniku Ukropinu iz poznate hercegovačke trgovačke porodice. Valja ovdje napomenuti da je Anika bila izuzetno obrazovana žena, te da je govorila ruski, francuski i njemački jezik, pa nije ni čudo da je u firmi Uzunovića upravo ona vodila spoljnotrgovinske poslove.

Koliko su dobro ti poslovi išli govori i činjenica da je već 1924. godine ova porodica otkupila polovinu hotela “Posavina” od tadašnjeg vlasnika Vukana Marića, još jednog poznatog brčanskog trgovca. Bio je to samo dio bogatstva Uzunovića, pored već pomenute kuće na Bulevaru mira, imanja u Mrtvici, zemljišta zvanog “Blizna”… Iste godine umro je Mihajlo Uzunović, ne ostavivši nasljednika, pa jedna polovina hotela ostaje u vlasništvu Save. Do danas, njegovi pomtomci vlasnici su jednog dijela ovog hotela.

Nakon Drugog svjetskog rata, Savo Uzunović i njegova supruga Anika hapšeni su po već poznatom šablonu, imovina im je konfiskovana zajedno sa inventarom iz trgovačkih radnji…

Danas, jedna ulica u Brčkom nosi ime Uzunovića. I jedna kuća sa istim imenom nestaje pred našim očima.

 

 

 

 

(nula49.com)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *