Malagurski za nula49.com: O Brčkom, Kosovu i Metohiji, Dodiku, Stanivukoviću, planovima…

Boris Malagurski sinoć je bio specijalni gost na premijeri filma “Kosovo: Momenat u civilizaciji” u organizaciji “Konzervativnog kluba”.

Iskoristili smo ovu priliku da sa Malagurskim porazgovaramo o ovom filmu, utiscima o našem gradu, ali i budućim projektima i njegovom mišljenju o situaciji u BiH.

nula49: Kakve utiske Boris Malagurski nosi iz Brčkog?

Boris Malagurski: Veoma pozitivne. Nikada do sada nisam bio u Brčkom, a zahvaljujući organizatorima iz “Konzervativnog kluba” imao sam priliku da bolje upoznam ovaj grad, da vidim znamenitosti i da čujem poneku zanimljivu priču o samom gradu. Što se same premijere tiče, mislim da je prošla izuzetno dobro. Veliki broj ljudi je bio u publici i osjetilo se veliko interesovanje i kroz pitanja koja su bila vrlo informisana, kvalitetna  i Stefan Popović i ja smo se naravno trudili da damo što bolje odgovore.

n49: Zašto je važno da ovaj film vidi što više ljudi?

BM: Prije svega, ovaj film je važan zato što je uspio da ostvari kakav-takav uticaj na to da takozvano Kosovo ne bude primljeno u UNESKO. To ne govori Boris Malagurski, to govori Kongres Sjedinjenih Američkih Država, u čijem istraživačkom servisu je film pomenut kao nešto što je imalo uticaja na odluku o prijemu. Važan je jer je i povod za neki bijes od strane Ramuša Haradinaja i njegove takozvane Vlade koji je prvo osudio naš filmski tim, a posle i zabranio meni ulazak u tu takozvanu državu. Iz tog razloga smatram da treba da učinimo sve što možemo da što više ljudi vidi ovaj film, kako se ne bi zaboravile stvari koje su važne za južnu srpsku pokrajinu, kako bi se očuvao taj duh i svijest da je to naše i da će uvijek biti naše. Istovremeno, cilj je i da se ta istina širi što više širom svijeta, naročito ljudima koji nisu upućeni, prije svega u Zapadnim zemljama, državama koje su priznale takozvano Kosovo, kako bi i njihovi građani vidjeli kakva je to obmana i da shvate da to nasljeđe koje su Srbi gradili kroz vijekove ne pripada samo našem narodu, već pripada čitavom čovječanstvu.

n49: Šta ovih dana radite, kakve projekte spremate?

BM: Pored toga što radim na ruskoj državnoj televiziji Russia Today i za rusku novinsku agenciju Sputnik, radim i na filmu “Težina lanaca 3”. Biće to film koji će analizirati pogubne posljedice bombardovanja osiromašenim uranijomom 90ih godina, kao i zagađenje naše životne sredine klimatskim promjenama, genetski modifikovanu hranu, i mnoge druge teme koje utiču na našu svakodnevicu, a kojih možda nismo ni svjesni. Pokušaću da ponudim neki put naprijed, kako možemo da prevaziđemo podjele, sistem koji nas porobljava, kako da se ujedinimo i zajedničkim snagama stvaramo bolju budućnost.

n49: Pratite li izbore u Republici Srpskoj?

BM: Pratim, naravno, veoma pomno.

n49: Vaša izjava o Miloradu Dodiku sa ove strane Drine izazvala je zanimljive reakcije. Možete li obrazložiti zašto ne podržavate tu politiku?

BM: Ne znam zašto su ljudi toliko šokirani. Oni sami imaju prilike da slušaju svoje izabrane predstavnike dok govore o stavovima o MMF-u. Ja ću da spomenem Željku Cvijanović koja je u jutarnjem programu na televiziji “Hepi” izjavila sa ponosom kako oni ne zadužuju Republiku Srpsku preko Sarajeva, nego direktno preko Banjaluke, kroz pravljenje angažmana sa Svjetskom bankom. Ako neko treba da se ponosi time što porobljava svoju djecu, unuke, praunuke, onda zaista mislim da je izokrenut sistem vrijednosti u ovom entitetu, u ovoj zemlji. I da je potrebno da ljudi malo “mućnu glavom” i da shvate da zaduživanje nije patriotizam.

n49: Javno ste podržali Draška Stanivukovića u njegovoj borbi. Zašto baš njega?

BM: Zato što on predstavlja tu mladu snagu. Snagu pametnih i inteligentnih, požrtvovanih, kreativnih ljudi koji pokušavaju nešto bolje da urade za naše društvo i mislim da je važno takve ljude podržati. Znate, naši ljudi često kukaju kako nema novih, kako se stalno vrte jedni te isti, kako im trebaju mladi, pametni, ambiciozni, stručni ljudi, a onda kada se pojave mladi, pametni, stručni, jedan dio javnosti kaže: “A, on je nezreo, previše je mlad, nema iskustva, ne liči na ove ostale, previše je pošten…”. Čak sam i to čuo, taj apsur “previše je pošten”. Šta to znači? Neko je ili pošten ili nepošten. Ne može neko biti “previše pošten”. Ali, ljudi imaju takve momente kada ne znaju šta hoće i zapravo su uljuljkani u iluzijama koje su im mediji nametnuli, i kada se neko pojavi ko je spreman da ih “iščupa” iz toga i da im podari drugačiji sistem i da im pomogne da žive bolje, oni se grozničavo drže tog trulog sistema koji ih je porobio. A mi živimo u modernom ropstvu. U vrijeme ropstva, recimo u SAD-u, bilo je onih robova koji su bili spremni da odbace slobodu da bi branili svog gazdu. Na te ljude mi pomalo liče oni koji napadaju Draška i druge mlade ljude koji pokušavaju da urade nešto pozitivno.

n49: Nazivali su vas ustašom, četnikom, komunistom, stranim plaćenikom, izdajnikom, ovim i onim špijunom, botom… Za kraj, ko je zapravo Boris Malagurski?

BM: Meni je teško to da kažem. To je možda bolje prepustiti drugima. Ja sebe doživljavam kao nekoga ko želi da iskoristi ovo kratko vrijeme koja mu je podareno na planeti Zemlji da ostavim neki pozitivan trag i da se zajedno sa dobrim ljudima sa kojima sarađujem borim za neke ispravne vrijednosti. Život je borba i nije važno da li ćemo stići do cilja, važno je samo da damo sve od sebe

 

 

 

 

 

(nula49.com)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *